Pelagic 4
BANJALUKA - U vjećnici Banskog dvora u Banjaluci svečano je, po jubilarni peti put, uručena prestižna nagrada „Pelagićev runolist'' Nenadu Grujičiću, za cjelokupno književno djelo. Osnivači nagrade su Književna zajednica „Vaso Pelagić'' – Banjaluka i Zavičajno udruženje ''Zmijanje'' – Banjaluka. Nagrada je oličena u diplomi-povelјi, novčanom iznosu i umjetničkoj slici za Likovne kolonije ''Zmijanje''.

Laureat Nenad Grujičić je pročitao besjedu ''Bez katanca na ustima'' posvećenu Vasi Pelagiću, u kojoj pored ostalog kaže: „Književnik i naučnik, publicista i intelektualac, prosvetni radnik i narodni lekar, ideolog i ustanik, utopista i praktičar, Pelagić je neka vrsta racionalne jurodivosti koja je imala sudbinske zadatke i rezultate. Hrabar i agilan, učen i darovit, pa ipak – javno raščinjavan, proglašavan ludim, proganjan, bacan u zatvorsku memlu i negve. Narodni tribun poput čudovitog runolista što raste na opasnim liticama i kamenitim visovima, Vaso Pelagić ostaje uzor za sva vremena. Nјegova veličina je i u tome što ga ni jedna vlast, ni državna ni crkvena, nije prihvatala. Bio je opasan za svaki zahrđali institucionalizam i samoživu administraciju. A narod ga je obožavao i lјubio. To je najviše smetalo zemalјskim moćnicima čija su prašinasta imena nestala u vihoru vremena.“

U okviru priređenog „Portreta Nenada Grujičića'', o ukupnom opusu ovoga pjesnika, pisca, esejiste, kritičara, polemičara i antologičara, govorili su Mirko Vuković, Nenad Novaković, Milan Rakulј i Nikola Paripović.

U tekstu iz opsežne studije o Grujičićevom pjesništvu Mirko Vuković je pored ostalog rekao:

„Ove se godine navršava četrdeset godina od izlaska prve Grujičićeve pjesničke knjige indikativnog i sudbonosnog naslova 'Maternji jezik'. To je povod da kažem još i ovo: veliki pjesnik je onaj koji na svijet gleda očima maternjega jezika, a onaj 'dečiji bol, star da stariji ne može biti', star je koliko i maternji jezik na kojem je proslovilo, i da to podvučem pjesmom 'Tišina' (sada u cijelosti):

Ubijaju me
razgovori o količinama.
Na nuli sam sazidao sve.
Sad putujem kroz carstvo
u kojem jezik pandan je životu.
Nalazim se u tački
gde vršak pera dotiče beskraj.
Tu se odmara vuk i pretvara u rosu,
a jezero pada s planine.
Dečak je to video maternjim očima
i zato mu veruju svi.

Zatim je Vuković nastavio: „Ovdje svjesno govorim o Nenadu Grujičiću kao pjesniku i ne prenebregavam njegov hvale vrijedan pripovjedački, romansijerski, polemičarski, antologičarski i ini rad. Šta više, u nekoliko navrata sam i pisao i govorio o toj sveri njegovoga književnog angažmana. Ovdje sagledavam Nenada Grujičića prije, i iznad svega kao pjesnika, jer sav je njegov literarni angažman je arhipelaški ustrojen na uvjerenju da je poezija sve. Ovdje prestaje moja bezazlenost i naglo presušuje moje prostodušje, jer – nije ta podudarnost lišena dublјega smisla (neću to propustiti javno da izreknem!) niti je ona bez zajedničkoga imenitelјa: jednako toliko, i nešto preko toga, neko je i Nenada Grujičića, kao u ovom vijeku valјda najreprezentativnijeg, najrasnijeg eksponenta krajiškog duha, milјea, geopoetičke endemičnosti i mentalitetskog etosa u srpskoj poeziji, stavio na čekanje pred već dobrano škripavim vratima 'Kočićeve nagrade'. Prepoznajte proroka u svome selu! I nemojte se izgovarati time da on nije iz vašeg sela samo zato što obitava u 'Srpskoj Atini'. Onome ko ne misli tako savjetujem da konačno (krajnji je tome vakat!) pročita Nenada Grujičića (jer to, van svake sumnje, nije učinio; da jeste – ne bi mogao da previdi ono što je očigledno) i da mu, ako je potrebno, preporučim antologijske pjesme kao što su: Neora, Kao da ništa nije bilo, Pesma iza brda, Promena, Kalem, Kaca, Krušna mrva, Svetlost i zvuci, Pesma stara, Pod čadorom, Zavičajni grohot, S praga, Krajina, Predskazanje, Udes, Pitaš majku, Kap, Iz stare sveske, Idila, Sezonci, Bestidnica, Očevi motori, Pevanija, Na Svetog Iliju, Nedelјa, itd... a potom i brilјantne poeme poput Žabara ili Pokrivanja kuće, sonetne vijence Cvast ili Poezija i tim redom u nedogled.“
Pelagic 1Milan Rakulј u svom tekstu „Pelagićevski put Nenada Grujičića“ naveo je i slјedeće: „Književno djelo Nenada Grujičića, jedno je od onih među rijetkima i privilegovanima u savremnoj srpskoj književnosti, koje živi nezavisno od autora. U dosadašnjih 35 njegovih knjiga izdvajaju se poezija i polemike. Poezije što se tiče, radi se o pjesniku koji je ovladao gotovo svim pjesničkim tehnikama, formama i oblicima u slobodnom i vezanom stihu. Obnovio je sonet u srpskom pjsništvu i važi za najistaknutijeg pjesnika sonetnih vijenaca u našem jeziku. Temlјan do srži, Nenad Grujičić kao priređivač antologija, te kao dugogodišnji čelnik Brankovog kola, posebnu brigu vodio je i vodi o ijekavskoj grani srpskoga pjesništva. Stoga nagrada 'Pelagićev runolist', nije samo puko vraćanje duga ovom pjesniku i kulturnom posleniku, nego postavlјanje stvari na svoje mjesto. Ukazati na djelo koje je po svemu ostalo beskompromisno i pelagićevsko, časno je i prema nagradi i prema nagrađenom autoru.''

Nikola Paripović je istakao polemičku dimenziju književnog rada novog laureta ''Pelagićevog runolista'' stavlјajući uz Grujičića još i Nebojšu Vasovića kao najreprezentativije polemičare danas u srpskoj književnosti. U antologičarskom Grujičićevom radu naglasio je da on razlikuje srpski od srbijanskog koncepta nekih antologija i projekata, uvijek dajući prednost i pun smisao srpskoj širini i dubini kulture i književnosti.


Nenad Novaković je rekao da Grujičić samo da je sačinio antologiju i studiju posvećenu krajiškim ojkačama, uradio je mnogo za sva vremena.

Laureat Nenad Grujičić je u više navrata, praćen aplauzima brojne publike, kazivao svoje čuvene pjesme, završivši nesvakidašnje veče u Banskom dvoru u Banjaluci poznatom poemom ''Pokrivanje kuće'' i antologijskom svojom pjesmom ''Krajina'', napisanom 1995. godine.

KRAJINA

Propevaću, zar? A prošao je zbeg
ko u teškom snu. I Krajina tuži.
Niz brda i dolјe popanuo sneg.

Krajiški je dan nezamisliv, duži.
Tu lunjaju vuk i ovan zajedno.
Već se topi smet, moja duša juži.

Zapevaću: Oj – ma i ne progledo,
jer što vidim sad bolјe da ne vidim:
Kraj puste kuće manito govedo,

skunjen Šarov pas ko da me se stidi,
ukraj mrtav đed i polomlјen mu štap,
nad šumom nebo guši se, ja bridim,

suzno je veče progoreo uštap.
Tica Banija guknu preko svoda,
a Lika srna za oblak odluta,

medved Kordun bdi iz sazvežđa svoga.
O, da je srce veliko kao džin
ne bi se njime nastaniti mogla

tuga kojom me u zoru budi Knin
– žrtveno jagnje lјublјeno od Boga.
Propevao sam, da, kao pravi sin,

to je amanet i moja zaloga.
Jer što šane smrt, a zapiše ruka,
samo je majka svetija od toga.

A uz horizont – sestra Banja Luka!
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Ukoliko prenosite ovaj tekst na drugi sajt, a Banija Online je naznačena kao izvor / autor teksta, molimo da i to prenesete po mogućnosti sa linkom ka izvornom tekstu.
reklamirajte se cbc