Poezija Jagode Kljaić: KAKO JE NASTALA BANIJSKA BIBLIJA

Jagodu Kljaić, spisateljicu i pesnikinju iz Gline na Baniji, upoznao sam krajem 2018. godine. Zapravo, prvo sam upoznao njenu izuzetnu zbirku poezije “Sa druge strane štreke”...

Bio je kraj septembra te 2018. godine kada mi je kolega Milojko Božović, tada urednik Kulture u “Blicu”, prosledio jedan mejl. “Kole, vidi ima li ovde nečeg zanimljivog, ovo su tvoji prekodrinski Srbi, ti ćeš to razumeti...”, napisa mi Milojko. Pogledam: Poziv na promociju zbirke poezije Jagode Kljaić “Sa druge strane štreke” u Kolarcu - uz napomenu “Poezija na jeziku banijskih Srba”, I bio je Milojko u pravu - moji su roditelji preklom iz Bosanske krajine, iz Knešpolja u Potkozarju, vrlo blizu Banije. Moglo bi se reći da se isti jezik govori u oba kraja naseljena većinom Srbima. A u Knešpolju sam proveo valjda svaki letnji i zimski raspust i srodio se sa tom lepom varijantom srpskog jezika.

I tako, pošto je u mejlu bila prikačena kompletna zbirka u PDF formatu, uzeh da pogledam šta tu piše. Bilo je okruglo 100 pesama. Pročitah prvu, dopala mi se. Pa drugu, treću... Odjednom primetih da sam se sav udubio u knjigu, a čekao me veliki posao tog dana... I tako je počelo.

Pruga uskog koloseka

Zbirka pesama “Sa druge strane štreke” (štreka je pruga uskog koloseka, lokalnog karaktera, kojom je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka Jugoslavijom tutnjao onaj vozić “ćiro” gonjen ili vučen parnom lokomotivom) monumentalni je spomenik životu i jeziku krajiških, banijskih Srba, životu koji se, makar tamo, na Baniji, polako gasi i nestaje. Mladi odlaze iz sela, ostaju uglavnom samo staračka domaćinstva u kojima se još može čuti jezik na kome je “Štreka” napisana. “Štreka” je pre svega odlična poezija, a njena posebna vrednost je što u stihovima čuva jezik koji umire i za koji je autorica na kraju zbirke napravila obiman Rječnik. Zanimljivo je da sama pesnikinja nikada nije živela na selu (a sve su pesme posvećene selu i seljanima) već je samo išla kod rodbine, ali je snažno upila taj jezik i, ono najvažnije, potpuno razumela psihologiju ljudi na selu i snažne slike njihovih života pretočila u izvanrednu poeziju. To su pesme o prvim ljubavima, o ocu, majci, bratu, sestri, đedu i babi, o seoskim poslovima, o strepnjama i nadama, o običajima...

U svakom slučaju, sa Jagodom sam mejlom napravio intervju i tako je počelo naše prijateljstvo. Nastavljeno je kada mi je Jagoda javila da nekim poslom opet dolazi u Beograd. Našli smo se i sedeli u kafiću u Dositejevoj ulici, iza Kluba književnika. Pričali smo o “Štreki”, Jagoda mi je objašnjavala kako je nastala zbirka.

- Jezgra tih stotinu pjesama smještena je u pričama o rodnom gradiću Glini iz vremena djetinjstva, sakupljenim u zbirki Pjesma za Korzo – Glinski spomenar. U njima sam spomenula više starih riječi iz narodnog govora koje su samo još tu i tamo nekome poznate. Reakcije su bile iznenađujuće i tek sam uz njih postala svjesna da ljudi ne znaju šta su pjenice, šuvaka, periljak i još neke uzgred spomenute riječi. To me jednostavno uplašilo i shvatila sam suštinu: odoše ljudi na drugi svijet, s njima ode i jezik - kaže Jagoda Kljaić.

I tu sam joj predložio da svom prijatelju Nenadu Grujičiću, dugogodišnjem predsedniku Brankovog kola, tradicionalne književne manifestacije koja se dva puta godišnje održava u Sremskim Karlovcima, pošaljem PDF “Štreke” i zamolim ga za mišljenje. Jagoda se složila. I na kraju, kad smo se rastajali, iz torbe koju je ponela na put Jagoda vadi poveću kesu i gura mi u ruke. Pitam, šta je to, ona kaže - “ma nešto sam vam malo donela, da ne dolazim praznih ruku...” Ja odbijam, ona ni da čuje. Šta ću, uzmem kesu. Pogledam kod kuće šta je Jagoda spakovala: litar domaće šljivovice, tegla meda i komad pršuta. Pravi banijske milošte.

Na Brankovom kolu

Ubrzo je stigao odgovor od Nenada: Rešio je da Jagodu dovede na Brankovo kolo i da joj posveti jedno književno veče na kome bi publiku upoznala sa svojim delom. Tako je i bilo i Jagoda je sa velikim uspehom na Brankovom kolu predstavila svoju poeziju. Dodatno, Nenad se pobrinuo da jedna ojkačka grupa bude tu i da upotpuni veče čuvenim krajiškim ojkačama. Jagoda kaže da je bilo veče za pamćenje. Promovisala je Jagoda Štreku i u Banja Luci, u Subotici, po celoj Baniji. Pitam je kakve utiske nosi, kako publika reaguje...

- Srdačno, ugodno, iskreno, narodski. Imam hrabrosti reći ono što mislim i ponekad čujem od drugih: onaj tko ne prepoznaje pjesme u Štreki taj je izgubio dušu. Njega je zgromio život, vrijeme, politika, materijalna vrijednost. Štreka se može gledati s više tračnica i iz više vagona: jedan je ljudski, emotivni, suosjećajni; drugi je onaj od riječi; treći je vagon književni, a četvrti životni koji nekoga podsjeća a nekoga podučava. Kad 70-80 ljudi sluša pjesme i poneku riječ o njima a da ne zaškripi stolica i nitko ne izađe da se ne vrati, to govori o onima koji prepoznaju druge ljude kroz svoje osjećaje i doživljaje. Tako je bilo na promociji svih dosadašnjih izdanja, pa i ovoga zadnjeg, opsežnog, u Sisku i nedavno u selu Papići kraj Sunje - kaže Jagoda.

Jagoda Kljaić i Nenad Grujičić

O Štreki su prvi pisali profesor dr Dušan Marinković sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, profesor dr Dušan Ivanić sa Filološkog fakulteta u Beogradu i profesor dr Dijana Crnjak sa Filološkog fakulteta u Banja Luci. Svi su oni prepoznali ne samo vrednost Jagodine poezije, nego i vrednost zbirke kao trezora jednog jezika koji izumire. Da li je Jagoda očekivala toliko pohvalnih reči o Štreki? Kada je shvatila da Štreka počinje neki novi, svoj, paralelni život?

- Očekivala sam da će određeni broj ljudi shvatiti u čemu je vrijednost pjesama. Mislim da nešto slično svaki pisac očekuje za svoje djelo. Reakcije su počele stizati vrlo brzo, najprije osvrt Enesa Kiševića pod naslovom Oporuka vremenu. Nekako istovremeno objavljena je knjiga „Što sanjamo“ u povodu 70. rođendana Dušana Marinkovića, profesora na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, u kojoj je tekst o Štreki iz pera prof. dr Dijane Crnjak. Ali, to je ipak bio drugi korak zanimljivog i ljudima obogaćenog putovanja Štreke štrekom. Prvi je zakoračen u oktobru 2018. godine promocijom na svevremenskom kultnom mjestu događanja u kulturi u cijeloj regiji, u Kolarčevoj zadužbini, gdje je i kada je profesor Dušan Ivanić detaljno riječima prošetao kroz svih 100 pjesama, nazvavši šetnju Prelo kod Jagode. Ne samo da su izrečene, nego su napisane značajne rečenice, usudim se reći historijske vrijednosti jer sam sigurna da će se Štreka nekad u budućnosti analizirati više nego danas u kontekstu jezika koji je nestao - kaže Jagoda.

Rale i Enes

I ja sam nastavio da promovišem Štreku kod ljudi za koje sam verovao da umeju to da cene. Tako sam i svom dragom prijatelju Ratomiru Raletu Damjanoviću poslao PDF Štreke. Za one mlađe koji ovo čitaju, Rale je mojoj generaciji ostao zauvek urezan u sećanje kao vrhunski recitator, a njegove “Mostarske kiše” i danas nam zvone. Kasnije je Rale napravio sjajnu književnu, ali i novinarsku karijeru na Radio Beogradu. Danas je u penziji, već je duboko zagazio u osmu deceniju ali je i dalje predani sledbenik umetnosti. Pošaljem mu Štreku i kažem, evo Rale, pogledajte, možda vam se svidi.

I onda se jedno vreme nismo čuli. Prošlo je i više od mesec dana, ne javlja se Rale. Pomislio sam - da mu se dopalo, javio bi se on odmah. Kad ono, posle nekih dva meseca zove Rale i pita me nešto o Jagodi. Ja ga pitam, a zašto vam to treba? Kaže, pa pišem upravo esej o Štreki!

Kako je Jagoda doživela njegovo oduševljenje Štrekom?

- Rale Damjanović za mene je posebna čarolija. Zato što sam kao student u Zagrebu slušala Raleta kako govori poeziju, a to je bilo prije 55 godina. Nekoga ne poznate a poznate ga. To je poklon života, dar za koji se pitate kako ste ga zaslužili. Ni u jednoj mojoj svjesnoj moždanoj vijugi u to vrijeme nije mogla biti misao: ovaj čovjek će jednog dana pisati o mojoj knjizi i onda se prije četiri godine dogodi situacija da Rale dobije zbirku, izrazi zadovoljstvo, ona nekadašnja studentica koja je praktično iz provincijskog blatnjavog sokaka stigla na velegradsi asfalt ohrabri se pitati bi li nešto napisao, stiže odgovor kakav šalju veliki ljudi sigurni u sebe: naravno da ću napisati nešto o Štreki. I stigao je esej pod naslovom Povratak u Reč - seća se autorica.

Slična reakcija na Jagodinu poeziju bila je i našeg poznatog lingviste, dr Danka Šipke, koji već duže od tri decenije predaje slavistiku na Univerzitetu Arizona. I Danko je od srca napisao svoje mišljenje o Štreki.

Još jedan umetnik bio je oduševljen Štrekom. To je Enes Kišević (kao i Rale, sjajan recitator, i upravo Raletov saborac iz nekih boljih vremena), glumac i pesnik iz Zagreba. S obzirom na to da je rođen u Bosanskoj Krupi, odrastao u Ključu, školovao se u Banjaluci... Enesu je bio blizak jezik Štreke. Desilo se da je Enes jedne večeri uzeo da čita knjigu tada sveže dobitnice Nobelove nagrade, Olge Tokarčuk. I posle nekog vremena odbaci on Olginu knjigu kao prilično nezanimljivu. U pokušaju da spasi veče dohvati se Štreke koju mu je Jagoda poklonila. I od tog trenutka i Enes je u krugu fanova ove jedinstvene zbirke poezije.

- Velikog pjesnika Enesa Kiševića također sam poznavala od mladosti kroz njegove pjesme i javne nastupe, uzgred smo se susreli u vrijeme kad sam kao novinar radila u „Vjesniku Željezare“ a Enes bio član žirija tada značajne Književne nagrade na nivou Jugoslavije, one Metalurškog kombinata Željezara Sisak. Kao velikog čovjeka upoznala sam ga kad je objavljeno prvo izdanje Štreke. Prišla sam mu s određenim strahopoštovanjem i rekla da bih željela da prelista zbirku. Prihvatio je bez ikakve zadrške i nakon kraćeg vremena stiže Enesov osvrt. I kasnije, na nekoliko promocija, među ostalima u Glini i Sisku, na književnom događanju u Petrinji koje nije imalo veze sa Štrekom, Enes biranim riječima, uz značajne riječi pohvale, govori o pjesmama u Štreki i širi duh ljudskosti koji se kroz pjesme provlači - kaže Jagoda Kljaić.

Audio izdanje

Nastavila je Jagoda da marljivo gradi svojoj Štreki pravu kuću. Pa je tako krenula u ambiciozan poduhvat da napravi audio izdanje u kome bi poznati dramski umetnici govorili stihove. Rečeno, učinjeno. Osnovala je Jutjub kanal naziva Sa druge strane štreke na kome je 40 zvučnih pesama, a u toku je snimanje preostalih 60. Pesme na Jutjubu recituju pozorišni, filmski i televizijski glumci: Dušan Bućan, Hrvatsko narodno kazalište Zagreb; Areta Ćurković, Dječje kazalište Osijek; Ksenija Marinković, Hrvatsko narodno kazalište Zagreb; Aleksandar Stojković, Narodno pozorište Banja Luka; Duško Valentić, Dramsko kazalište Gavella Zagreb; Pesme takođe govore Miodrag Samardžija, poznavalac dijalekta i sama autorica Jagoda Kljaić. Dakle, ukucajte na Jutjubu Sa druge strane štreke i - uživajte.

Audio izdanju "Štreke" možete pristupiti i očitavanjem ovog QR koda

Štreka tako ima svoj život i na Jutjubu. Za glumce to nije bio lagan posao jer je trebalo pogoditi akcente, dati pravi smisao izgovorenih reči...

- Nije jednostavno govoriti pjesme. Da bi se pogodila melodija govora banijskog seljaka treba poznavati značenje riječi. Ne izgovaraju se, naprimjer, riječi prtèna torba i prtêno sunce jednako. Zajedno smo dotjerivali izgovor riječi. Ponavljala sam: ovo što mi sada napravimo ostaje zauvijek tako kako se sada čuje. Nedavno su članovi Poetskog teatra „Saputnici“ Filološkog fakulteta Banja Luka, pod vodstvom prof. Andreje Marić, s velikim entuzijazmom snimili 30 novih pjesama: Nina Čalo, Milica Kuridža, Aleksandar Materić, Marija Vasić i Neven Vračar. Snimanje je bilo u studiju Biblioteke za slijepa i slabovidna lica kojima će Štreka biti dostupna u audio verziji. Jako je važno što je Štreka na taj način ušla među mladost i vjerujem da će uz njih trajno ostati. Profesori toga Fakulteta, Crnjak, Milašin, Lero Maksimović, Marić, Kozomara i drugi, uz dekanicu Babić, s izuzetnim su razumijevanjem i poštovanjem pristupili Štreki, kako nije ni jedna ustanova, institucija ili biblioteka u Hrvatskoj i na Baniji - priča Jagoda.

Na kraju je Jagoda odlučila da skupi sve tekstove o Štreki i spoji ih sa zbirkom u jedinstven zbornik.

- U svakom osvrtu spominju se naslovi ponekih pjesama, pa je bilo logično da su spojeni i vezani u jednu knjigu. Tu knjigu naslova Sa druge strane štreke i odjeci, od 500 stranica, zaslužili smo svi koji smo na Štreki radili. Zato i ovim putem izražavam neizmjernu zahvalnost svim autorima tekstova, 26 imena je na zadnjim koricama i u sadržaju, dramskim umjetnicima i izdavaču, mnogobrojnim poznatim i nepoznatim ljudima koji su me, kao autora, podržavali proteklih sedam godina. Željela bih o suradnji sa svakim autorom napisati crticu, možda jednog dana, za neko novo izdanje Štreke s odjecima. Za neizvjesnu budućnost „u kojoj će hrabri ljudi nepalskih Šerpa slučajno naići na Štreku i odgonetati te čudne riječi svojih predaka“ (Tadić) - kaže Jagoda.

U san uz Štreku

Mnogo je Banijaca širom sveta, po Evropi i u Americi, Kanadi... Njima je Štreka bukvalno Banijska Biblija, kako je svoj tekst o Štreki naslovio književnik Petar Gudelj. Imao sam u to priliku da se uverim kada sam na Kolarcu bio Jagodin gost na promociji njene proze “Kuća sa zelenim barkodom”, svojevrsnih dnevničkih zabeleški autorke posle razornog zemčljotresa koji je najteže pogodio Baniju. Skupilo se tada u sali na Kolarcu 70-ak ljudi a 90 posto njih su ili bili rođeni Banijci “na privremenom radu” u Beogradu ili mlađi ljudi ali banijskih korena. Upijali su svaku Jagodinu reč.

- Pri susretu sa velikim pjesnikom Petrom Gudeljem, nakon što je dobio Štreku, prva njegova rečenica bila je: Vi ste nama donijeli novi jezik. I bard hrvatskog pjesništva piše osvrt – pjesmu naslova Banijska Biblija. Pod tim i takvim pečatom nema izvlačenja ili razvlačenja. Nakon nekoliko pročitanih pjesama, Štreka ili osvaja ili ne zanima čitaoca. Za ovu Štreku nema sredine, kao što je nema ni na pravoj, istinskoj štreki. Ili kreneš i putuješ ili ne krećeš na put. Sa sobom možeš ponijeti samo „puce asperina“ koga apostrofira profesor Danko Šipka, za slučaj da te od bogatstva emocija zaboli glava. Reakcije stižu od Australije, Kanade, Amerike, preko Pariza, Londona i Baden-Badena do mjesta i ljudi koji žive u državama bivše Jugoslavije. Upoznavanju čitalaca sa Štrekom umnogome pridonose i sve važne informacije koje objavljuje sajt Banija online urednika Nikole Đurića. Ljudi pišu: usnivam sa pjesmom iz Štreke, vrati me u djetinjstvo i mladost, lakše zaspim, ljepše spavam. Mogla bih pripremiti novu knjigu komentara o Štreki - objašnjava nam autorica.

Da li je Štreka njeno životno delo, spomenik koji će ostati iza nje, pitam je.

- Jeste, ta knjiga je moje životno djelo. Više od toga, a o čemu pišu znalci književnosti, poezije, dijalektologije, ne mogu. U nekoliko tekstova Štreka je uspoređena sa Baladama Petrice Kerempuha Miroslava Krleže (Bazdulj, Gudelj, Komar, Stojić) u svakom tekstu nalazimo imena vrlo značajnih pisaca sa poveznicom prema Štreki (Cvijić, Andrić, Bećković, Nastasijević, Vinaver, Beli Marković, M. Pavlović, D. Mihailović i mnogi drugi). Jedan autor više od toga ne može i ne treba, a da bi ostao autentičan. Zato je sljedeći korak zbirka koja se oslanja na Štreku, ali je opet nešto drugo: proza, samo dijalozi između dve osobe, naravno, na banijskom narodnom govoru, naslova Divani. Hoće li sve to jednog dana biti prepoznato kao nematerijalno kulturno nasljeđe, kada i čije – to ostaje otvoreno pitanje i tema na koju autor ne može utjecati - kaže Jagoda Kljaić.

Doklen?

A ovako Jagoda piše o onome što je uradila: “Za deset-dvadeset godina malo tko će razumjeti navedene riječi i mnoštvo drugih a još danas poznatih nam. Nije nemoguće da će za nekoliko stoljeća neki novi Milorad Pavić pisati također novi Hazarski rečnik u kome će Hazari biti Srbi sa Banije, iz Like ili Korduna. Ili da će za osamdeset godina, možda, također neka nova Isidora Sekulić napisati tekst pod naslovom: Banijski jezik, kao što je prava Isidora pisala o Bosanskom jeziku sad već davne 1936. godine. I hoće li uopće za stotinu godina postojati knjige i bilo kakvi pisani tragovi, kad nam proroci nauke i tehnologije predviđaju preseljenje ljudi na neku novu planetu na kojoj će i organizacija života biti nama nepoznata? Bez obzira na takva predviđanja nedaleke sutrašnjice, riječima kojima doslovno prijeti ubrzano nestajanje u zaboravu kako koji starac i starica odu s ovog svijeta ostaje posljednja nada: zapisati ih, trajno spremiti u prozu, poeziju, rječnike, leksikone, u knjige ili na novinske i internetske stranice. Sasvim je svejedno na koji način i tko će ih u kojoj formi objelodaniti, hoće li to biti odmah ili za deset godina, one moraju biti zapisane, kao okosnica kulturnog naslijeđa jednog naroda koji na jednom prostoru nestaje.”

Autorica je pre deset godina putovala od stanice do stanice i zastajala na svakoj od stotinu. Od tada, vozu se pridružuju novi putnici, a svaki koji se uspne njegovim stepenicama i uđe u kupe tu zauvek ostaje. Na način da izađe na nekoj sledećoj stanici, ali onda gleda gde će se ponovo ukrcati, nastaviti putovanje, makar kratkotrajno, i sve tako: uđi – izađi – uđi – ljudi se upoznaju i spajaju. Dokle? Autorka predviđa na samom kraju stote pesme:

Doklen?

Do svedoklen!

O Štreki

Do sada su objavljena tri izdanje zbirke pesama Sa druge strane štreke (Prosvjeta Zagreb, 2017; Presing Mladenovac 2018. i Prometej Novi Sad, na ćirilici, 2019) a otprilike pet godina su pristizali komentari i osvrti. Zbirka sadrži 100 pesama svrstanih u šest ciklusa, te Rječnik s oko 1.000 leksikografskih jedinica. Prošle godine svetlo dana ugledala je knjiga od 496 stranica naslova Sa druge strane štreke i odjeci (Kultura vrijednosti, Sisak, 2024) u kojoj su pesmama dodati novi tekstovi strukturirani oko naslova: Odjeci uza niza štreku.

Oni su pisali o Štreki

Muharem Bazdulj, pisac, novinar, prevodilac: “Deklaracija o zavičajnom jeziku”; Brankovo kolo, kulturna institucija, direktor književnik Nenad Grujičić: “Na Brankovom kolu o krajiškom govoru”; Dijana Crnjak, prof. dr, redovni profesor na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci: “Sintaksičke osobine dijalekatskih pjesama Jagode Kljaić”; Ratomir Damjanović, književnik, radio-novinar, predavač, izdavač, rapsod: “Povratak u Reč”; Milijan Despotović, književnik, kritičar, izdavač: “Velika jezička sabornost”; Slavica Garonja Radovanac, prof. dr, redovni profesor na Filološko-umetničkoj akademiji u Kragujevcu, književnica: “Jezičko-poemsko pamćenje o minulom životu”; Petar Gudelj, književnik: “Banijska Biblija”; Dušan Ivanić, prof. dr na Filološkom fakultetu u Beogradu: “Vijenac lirskih stanja”; Jahiel Jaša Kamhi, specijalista medicinske biohemije, slobodni pisac: “Zapis i o vremenu i o jeziku”; Enes Kišević, pjesnik i dramski umjetnik: “Oporuka vremenu”; Ružica Komar, pjesnik, esejista, književni kritičar: “Poetski otpor zaboravu ljepote riječi”; Sonja Lero Maksimović, viša asistentkinja na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci: “Dvije strane jezika i poezije”; Dušan Marinković, prof. dr na Filozofskom fakultetu u Zagrebu: “Neporaženi čovjek”; Goran Milašin, doc. dr na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci: “O dijalekatskoj poeziji Jagode Kljaić”; Andrijana Nikolić, prof. dr, predavač na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju: “Lirski oživljena vremena u kojima se živjelo drugačije, ali se isto umiralo”; Ranko Pavlović, svestrani književni stvaralac: “Čuvar jezika u vremenu nemara”; Vjera Rašković Zec, prof. dr, književnik, predavač, lektor: “Knjiga života”; Biljana Savić, prof. dr u Institutu za srpski jezik SANU: “Vokalizam i konsonantizam u zbirci pjesama Sa druge strane štreke Jagode Kljaić”; Mile Stojić, pjesnik, esejist i novinar: “Nježno u grubom”; Danko Šipka, prof. dr, redovni profesor slavistike na Državnom univerzitetu Arizone: “Od riječi pomosnica”; Đuro Tadić, urednik i izdavač knjige Sa druge strane štreke i odjeci: “Muzej nestalih riječi i životâ”; Vasil Tocinovski, prof. dr, pisac, esejist, sveučilišni profesor: “Put ima tačno određeni cilj”. U prvom ovogodišnjem broju časopisa za srpske i hrvatske teme Tragovi (glavni urednik prof. dr. sc. Dejan Jović) objavljen je pregledni članak autora Ilije Ranića pod naslovom: “Jagoda Kljaić: Život i djelo pokraj puta”.

O autorki

Jagoda Kljaić (1950, Glina) objavila je šest zbirki pesama, osam zbirki kratkih priča, napisala brojne kolumne od kojih je izabrala 100 za jednu zbirku, objavila jedan roman pod pseudonimom te napisala više recenzija i osvrta, a u Poljskoj joj je objavljena zbirka izbora iz poezije. Sada priprema zbirku pripovedaka naslova Divani, koju čine samo dijalozi takođe na banijskom narodnom govoru. Živi u Glini.

---

Pet pjesama iz Štreke  Šapat za polovnjaču i druge pjesme

Miroslav Kos, urednik u Blicu