Banija u srcu Beograda: 18 godina zajedništva, sjećanja i otpora zaboravu

Miroslav Kovjanić

Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja Banije iz Beograda ove godine obilježava 18 godina postojanja i neprekidnog rada na očuvanju tradicije, kulture i identiteta Banije. U vremenu kada zavičajna svijest i zajedništvo često blijede, ovo Udruženje ostaje snažan oslonac za sve koji žele da sačuvaju uspomenu na rodni kraj svojih predaka.

Ove godine, s posebnom težinom, Udruženje će obilježiti i 30 godina od „Oluje“ – progona više od 200.000 Srba iz Hrvatske, među kojima su mnogi upravo Banijci. Tim povodom razgovaramo s predsjednikom Udruženja, Miroslavom Kovjanićem, o značaju očuvanja zavičajnog identiteta, kulturi pamćenja, ali i o planovima za budućnost.

O udruženju i njegovom radu

Udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja Banije iz Beograda ove godine slavi 18 godina postojanja. Kako biste opisali taj put od osnivanja do danas?

Navršili smo 18 godina od osnivanja udruženja. Udruženje osnovano sa ciljem da bude zavičajno okupljalište Banijaca, kako bi učvrstili naš identitet, sačuvali našu tradiciju, običaje i kulturu. Bio je to izuzetno težak period od samog osnivanja pa nadalje. Krenuli smo ni iz čega. Samo jaka volja, želja i ljubav prema rodnom kraju davala nam je posebnu snagu da se borimo kako bi opstali u vrlo teškom periodu u kom se našlo cijelo društvo, a pogotovo nas mala udruženja. Moram da pohvalim sve naše bivše članove, i one koji više nisu sa nama, a koji su nam trasirali put i dali svoj veliki doprinos i usmjerili nas ka našem jedinom cilju da sve što radimo, radimo za našu Baniju. Za sve te godine radilo se mnogo, okupljali smo se i držali sastanke po mesnim zajednicama i drugim prostorima gde god se ukazala prilika i gdje su dobri ljudi prepoznali našu želju, ljubav i entuzijazam. Kroz taj težak period smo prolazili ali se nismo predavali. Svaki uspjeh nas je još više motivisao i gurao dalje ka našem cilju. Nažalost neki naši članovi nisu dočekali da vide naše sadašnje prostorije tj. poslovni prostor gdje se okupljamo, održavamo sastanke, gdje pjevačka grupa ima probu, gdje dočekujemo Nove godine, slavimo 8. mart itd. To su prostorije iznajmljene od Gradske uprave Grada Beograda koje smo uzeli pod zakup od 2018. godine i nalaze se u ulici Dušana Vukasovića 35 u Novom Beogradu.

Koje biste kulturne, sportske ili druge manifestacije posebno izdvojili kao najznačajnije za očuvanje tradicije Banije?

Pre svih bih izdvojio Banijsko pleteno kolo i sportski Višeboj, turnir u malom fudbalu i nezaboravno Banijsko veče.

Detalj sa Banijskog pletenog kola

Koliko je važno za mlađe generacije Banijaca u Srbiji da se povezuju i njeguju uspomenu na svoj zavičaj?

To i jeste najveći cilj i zadatak da povežemo našu omladinu, da znaju ko su, šta su i gdje su im korijeni. Kada to uradimo, smatraću da smo i uspeli.

Kako izgleda saradnja sa drugim zavičajnim udruženjima i organizacijama? Postoji li neka zajednička inicijativa ili projekat koji biste istakli?

Mi već godinama sarađujemo sa udruženjima sličnim nama. Tu bih izdvojio Udruženje Kordunaša, potomaka i prijatelja Korduna, Udruženje Slavonija u srcu, Udruženje “Banija” iz Subotice. Zajedno sa tim udruženjima smo ostvarili nekoliko uspješnih projekata, a nadam se da ćemo i u budućnosti proširiti saradnju sa još nekoliko udruženja.

O identitetu, tradiciji i pamćenju

Banija je poznata po bogatoj tradiciji i običajima. Koje biste običaje ili kulturne osobenosti željeli posebno sačuvati od zaborava?

Prije svega bih izdvojio našu pjesmu, svuda prepoznatljivu “Ojkaču”, banijske igre i sportske aktivnosti poput navlačenje konopca, bacanje kamena sa ramena, skok u dalj, skok u vis i penjanje uz “stožinu” kao i mnoge druge. Dodao bih i tkanje i veženje peškira kao i pripremu starih banijskih jela.

Na koji način Udruženje prenosi znanje o Baniji i njenoj istoriji na one koji su rođeni u Srbiji, a porijeklom su Banijci?

To činimo najviše putem našeg sajta (banija.rs) i našim nastupima na televizijama ali i na druženjima i manifestacijama koje kao udruženje organizujemo ali i učestvovanjem na manifestacijama koje organizuju drugi.

Sa festivala zavičajne pjesme u Prilikama

Kako se članovi Udruženja međusobno povezuju i pomažu? Koliko je važan osjećaj zajedništva?

Trenutno nisam zadovoljan intenzitetom povezivanja i to stalno ponavljam na sastancima. Naša sloga i zajedništvo je izuzetno važno jer ćemo na taj način lakše prebroditi sve obaveze i probleme, a samim tim će nas očvrsnuti.

O "Oluji" i sjećanju na progon

Ove godine obilježava se 30 godina od progona više od 200.000 Srba u akciji „Oluja“. Kako se Udruženje priprema da obilježi taj tužni jubilej?

Navršilo se tužnih 30 godina od zločinačke akcije Oluja i progona više od 220.000 Srba. Parastosom u crkvi Svetog Marka u Beograda, mi svake godine obilježavamo tu tužnu godišnjicu. U tašmajdanskom parku u pomen polažemo vijence za sve nastradale.

Šta biste poručili ljudima koji možda ne znaju dovoljno o sudbini Srba iz Banije i Krajine u avgustu 1995. godine?

Poručio bih da prate medije, naš sajt ali prije svega da se druže sa narodom prognanim 1995. godine kako bi saznali tužne sudbine iz prve ruke.

Sa obilježavanja godišnjice progona i stradanja srpskog naroda u Oluji

Koliko je važno da se održi sjećanje na stradale i prognane, i kako Udruženje njeguje kulturu pamćenja?

To je naša dužnost i moralna obaveza. Naše udruženje mnogo radi na tome. Povezujemo se sa našim narodom koji živi na Baniji, kom pomažemo u skladu sa našim mogućnostima. Da se žrtve ne bi zaboravile izdali smo knjigu “Žrtve rata na Baniji 1991 – 1995”. Na tome ćemo i dalje raditi kako nijedna žrtva ne bi bila zaboravljena.

Kako danas žive Banijci koji su izbjegli tokom „Oluje“ – s kojim se izazovima suočavaju i kako Udruženje pokušava da im pomogne?

Najveći dio naših zemljaka se relativno dobro snašao. Naš narod je vrijedan i pošten. Često puta pominjem da je Republika Srbija mnogo dobila dolaskom našeg naroda, a Hrvatska naravno izgubila. Najčešće nam se ljudi javljaju sa pitanjima kako otići na Baniju, kako sačuvati imovinu, da li će možda biti maltretirani, ispitivani, dolaskom na mjesto gdje su živjeli oni ili njihovi preci koji su silom protjerani 1995. godine.

O budućnosti

Šta su najveći planovi i želje Udruženja za naredni period?

Najviše nam je stalo do naše omladine. Na koji način da ih što više povežemo, motivišemo. Imamo dosta ideja i planova ali ostvarenje istih nije samo do nas. Upravo radimo na sređivanju naših prostorija, rješavanje ulaznog dijela, postavljanje nadstrešnice, popločavanje od ulice do ulaza. U septembru i oktobru imamo dosta kulturnih manifestacija, prije svega “Banijsko pleteno kolo” gdje očekujemo veliki broj kulturno – umjetničkih grupa sa Banije i iz Republike Srpske. U oktobru planiramo odlazak na Baniju kako bi obišli naš narod i položili cvijeće i zapalili svijeće na mjestima gdje je stradao naš nedužni srpski narod. Izdvojio bih i odlazak naše ženske pjevačke grupe na takmičenja u Prilike kod Ivanjice, Suboticu, Novi Sad i Plandište. Pokušaćemo i ove godine da podijelimo paketiće našoj djeci porijeklom sa Banije.

Kako vidite budućnost očuvanja banijskog identiteta i tradicije u Beogradu i Srbiji?

Ne brinem za našu budućnost ako i dalje budemo ovako vrijedno radili i vezivali našu omladinu ovdje sa onom na Baniji. Jedno od najboljih takvih prilika je naše tradicionalno “Banijsko veče”, “Banijsko pleteno kolo” i turnir u malom fudbalu.

Šta biste voljeli poručiti svim Banijcima, njihovim potomcima i prijateljima Banije koji će čitati ovaj intervju?

Moja poruka svim Banijcima je da uče svoju djecu da znaju ko su, šta su i gdje su im korijeni i da nikad ne zaborave svoju Baniju.